TBF

The Beat Fleet (TBF), glazbeni sastav nastao 1990. godine u Splitu. Sastav čine: Mladen Badovinac (vokal, rođ. 1977.), Luka Barbić (vokal, elektronika, rođ. 1977.), Aleksandar Antić (vokal, rođ. 1977), Ognjen Pavlović (bas gitara), rođ. 1980.), Nikša Mandalinić, (električna gitara, rođ. 1975), Jan Ivelić (bubnjevi, rođ. 1979.).Bez prijašnjeg iskustva u stvaranju glazbe, posebno hip hop glazbe, započeli su proces učenja vještina MC-inga (skraćeno od Master of Ceremony-termin u hip-hop kulturi koji označava “rap vokal”) od pionira hip-hopa, Run D.M.C., LL Cool J, Public Enemy, BDP, N.W.A., Eric B & Rakim, Ultramagnetic MC’s...

Godine 1992. godine snimili su tri pjesme u kućnoj produkciji i plasirali ih na lokalne radio postaje. To su bili klasični hip-hop muzički zahvati sampliranja, odnosno korištenja uzoraka gotovih pjesama i 'lijepljenja' na repetativni beat, preko čega su onda repali i pjevali. Slijedili su nastupi uživo, od samog početka s bendom uživo, i to u Splitu i bližoj okolici, čime su se približili publici i pokazali što mogu i što žele. Zapazio ih je već renomirani splitski glazbenik i producent Dragan Lukić-Luky (producirao i svirao na albumima Daleke obale, Dina Dvornika, Urbana, Olivera Dragojevića, a odnedavno i samostalni autor i izvođač), te ponudio produciranje albuma. No, realiziranje albuma prvijenca dočekali su tek 1997. godine. U međuvremenu su studirali, radili radio emisije urnebesnog karaktera, nastupali u Splitu, uže a katkad i šire, snimili još dvije pjesme u demo verziji, te polako stjecali neki renome na Hrvatskoj glazbenoj sceni.

1997. godine izlazi debut album “Ping-pong (umjetnost zdravog đira)”, u izdanju Croatia Records. Tekstovi su uglavnom govorili o problemima društva, a Hrvatska ih je imala previše i tada, kao i danas. Socijalna nota, problem narkomanije, kritika političke korumpiranosti, te općenito iskvarenih društvenih vrijednosti (dominacija degeneriranih materijalnih interesa uz netoleranciju prema svemu što je različito, zatiranje urbane mediteranske kulture), te svakodnevnevica.

Glazbene podloge su načinjene isključivo korištenjem samplova, koji su birani i spajani u cjelinu zajedničkim radom u studiju. To se razlikuje od uobičajene šeme po kojoj raperi uzimaju već gotove podloge od različitih producenata. Svjesni različitosti svoje glazbe od ostatka Hrvatske, pa i svjetske, hip-hop produkcije, preduhitrili su zlobne komentare kako ' TBF uopće nisu hip-hop ', i album nazvali 'Ping-pong', parafrazirajući taj glazbeni žanr, a ujedno izmišljajući potpuno novi i jedinstven žanr. Cilj svega toga je u stvari bilo izrugivanje krutog etiketiranja glazbe i njenog strogog razvrstavanja u potrošačke ladice. Nikada nisu bili, kao istinski uživaoci i stvaratelji glazbe, orijetirani na isključivo neke žanrove, što je slučaj s onima kojima je glazba samo dekor životnog stila. Ironija je da velik dio hrvatske hip-hop publike drži 'Ping-pong' za najbolji hrvatski hip-hop album do sada. Poznatije pjesme su Ye'n Dva (video spot), Malo san maka (video spot), 3-logija jada. U Hrvatskoj je album stekao gotovo kultni status, a povjerenje publike postigli su odličnim i originalnim nastupima širom Hrvatske, kombinirajući rap sa živim instrumentima. U izmjenjenim koncertnim aranžmanima pjesme su dobile novo ruho; od funka, soula, regaea, grungea, rock'n'rolla, do klapskog pjevanja. Uz svirke, još su studirali, te kao članovi amaterske glumačke skupine 'Odron', kreirali i postavili predstavu 'Baš beton i stupovi društva', u produkciji splitskog HNK-a, a u režiji Ivice Buljana . Svirali su po Hrvatskoj, pa čak i vani (Bugarska, Italija, Slovenija, BiH, Srbija)